Danas je suho voće naročito na cijeni, pogotovo zimi kada nam omogućuje da i u najhladnijim danima uživamo u voću. U sušenom voću su sačuvani okus i aroma za cijelu godinu, pa i duže. Pojedine sorte sušenog voća su bolje za kompot, poneke za jelo, a neke za marmeladu. Okusi se pri sušenju mijenjaju, te aroma postaje izrazitija.

Degustiramo li suhe komade različitih sorti, osjetit ćemo da njihovi okusi jednostavno iznenađuju. Sušeno voće je sigurna i vrlo zdrava hrana u kojoj su svi hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost se povećava čak za 6-10 puta. Vrhunski sportisti zbog svojih velikih energetskih potreba redovno konzumiraju upravo sušeno voće.

Savjet: Suhe šljive su najčešće na našim trpezama, ali bi u ishranu trebalo uvesti i kajsije, smokve, brusnice i grožđe jer su odličan izvor vitamina, minerala i bijelančevina.

Način sušenja
Najstariji oblik sušenja voća je sušenje na suncu. Do Drugog svjetskog rata, u krajevima s mnogo voća na većini je imanja postojala ozidana i pokrivena dimna sušnica. Voće se sušilo i u krušnim pećima te dodatno na suncu, pa tako nije imalo miris po dimu. Suho voće je s vremenom gubilo na važnosti te jedno vrijeme nije bilo popularno. Međutim, od 1980. godine počelo se povećavati zanimanje za suho voće u svijetu, a od 1990. i u našim krajevima, kao osvježenje u svakodnevnoj prehrani. Razvitkom malih električnih sušionika omogućeno je čak sušenje voća iz hobija.