U prošlosti su liječnici dijagnosticirali dijabetes kušajući pacijentov urin. Sladak okus  potvrđivao je dijagnozu. Danas su metode mnogo drugačije, ali u većini slučajeva i sam pacijent može ustanoviti dijagnozu.

Simptomi dijabetesa su često i obilno mokrenje, žeđ, glad, gubitak na težini, umor/slabost i zamagljen vid. Postoje dvije kategorije, tip 1, koji se javlja u djetinjstvu i mladosti (inzulin je neophodan) i tip 2 koji se obično polako razvija kod odraslih i napreduje vremenom. U početku se može liječiti dijetom i tijelovježbom, a kasnije tabletama i inzulinom.

Energija organizma

Naše tijelo funkcioniše zahvaljujući  energiji čija je glavnina sadržana u šećeru, a ostatak u bjelnčevinama i masnoći. Za iskorištavanje šečera u krvi ključnu ulogu ima hormon inzulin, a proizvodi ga dio gušterače.

Taj hormon unosi šećer iz krvnih žila u tkiva i tako omogućava rad našeg organizma koji podsjeća na precizan stroj. Ukoliko gušterača djelomično proizvodi inzulin ili ga uopšte ne proizvodi, šećer se gomila u žilama, jer ne može ući u tkivo, tijelo nema dovoljno energije i nastaje dijabetes.

Češće se dešava djelomični nedostatak inzulina, odnosno dejabetes tip 2, dok se potpuni nedostatak stvaranja inzulina koji označava tip1 javlja u djetinjstvu.

Šta utiče na nastanak bolesti

Kako bi se ustanovilo zašto nastaje ova bolest, godinama se provode istraživanja na životinjskim modelima, ali još uvijek se ne može pouzdano doznati konačan uzrok nastanka bolesti tipa 1. Odavno  se zna da se ona češće javlja u nekim porodicama i prepoznati su neki geni čija pojava može poslužiti kao procjena mogućnosti oboljenja.

(Više u najnovijem broju časopisa RED WEEKEND)