Majka mu je Hercegovka, otac Crnogorac, rođen je u Dubrovniku, nastupa za reprezentaciju BiH, igrao u Turskoj i Rusiji, a trenutno je član francuskog prvoligaša Montpelliera. U medijima o njemu kruže priče kao o nekome zbog koga žene gube glavu, međutim, on za sebe kaže da je zatvorena osoba puna razumijevanja, ali kad zatreba veoma agresivna i nezgodna. Temperamentni mladić bez dlake na jeziku je zapravo veoma ljubazan i pristupačan.

Nakon dobrog nastupa u prošlim kvalifikacijama očekuje se nastavak uzlazne putanje. Koliko je teško to breme?
- Sigurno da je to veliko opterećenje za sve nas, posebno za mlađe igrače, ali svi oni igraju u dobrim evropskim klubovima i članovi su reprezentacije svoje države, pa se pomalo moraju navikavati na taj pritisak i moraju se naučiti nositi sa tim. Mislim da imamo kvalitetnu ekipu i jake individualce, te je normalno da i mi sami očekujemo da nastavimo tu uzlaznu putanju.
Koliko daleko reprezentacija može stići?
- Mislim da se imamo pravo nadati uspjehu u narednim kvalifikacijama i odlasku na Evropsko, ali za to su nam potrebni i dobri uvijeti za rad i podrška ljudi u Savezu i cijelokupne BiH.
"L´Equipe" Vas je proglasio otkrićem sezone u Montpellieru, Sušić vas je pohvalio kao jednog od najboljih stopera. Šta za Vas predstavlja takva pohvala?
- To su zaista pohvale koje gode svakom igraču, posebno kad dolaze od ljudi koji su bili veliki igrači i čije se mišljenje cijeni u našem svijetu, ali isto tako to su stvari koje vam stvaraju određeni pritisak, jer onda od vas očekuju konstantno dobre partije i ne žele čuti za nikakve loše poteze ili greške.
U čemu se ogleda Vaša perfektna fizička spremnost?
- Zasigurno u zdravom životu, pripremi za svaku utakmicu posebno, kako fizički tako i psihički, želji za dokazivanjem, želji za pobjedom i naravno obavezi...
Šta mislite o današnoj situaciji u bh. fudbalu?
- Situacija alarmantna i ne vidim način na koji bi se u skorijoj budućnosti to moglo promijeniti. Nažalost u našoj državi nema dovoljno razumijevanja za sport i čelni ljudi države ne vide u toj, za mene vrlo važnoj grani gospodarstva, riješenje barem malog dijela problema koji muče našu zemlju, pa zbog toga smanjuju ionako male budžete sportskih institucija. Jasno mi je da je cjelokupna situacija u državi teška i da je teško odvojiti dodatne sume novca za sport, ali smatram da svi zajedno moramo misliti i na naše najmlađe, pokušati ih odmaknuti sa ulici i pokazati im zdravi put, put sporta i kulturnog uzdizanja, da im pokušamo pomoći da odrastaju u drugačijoj okolini, a ne da se utope u sivilu današnjice i odu putem svih onih koji su postali ovisnici o raznim drogama ili su pak postali krimanalci. Znam da u BiH ima puno moćnih ljudi koji vole sport i na ovim putem ih molim da pomognu, ne samo fudbalu, nego i drugim sportovima, jer ako sami ne pomognemo našim najmlađima neće niko.
Da li Vam nekad činjenica da ste lider tima predstavlja težak teret, jer su u Vas uprte oči igrača, trenera, navijača, medija, sportske javnosti?
- Ponekad je stvarno teško, posebno poslije nekih trenutaka koji nisu ugodni , kao što je bilo nakon utakmica s Portugalom, jer moram biti čak i u tim trenucima priseban, smiren i pažljiv prema svima. Kad nešto voliš i kad te srce vuče na tu stranu nije ti to ni teret ni opterećenje nego jedna vrsta zadovoljstva i ponosa.
Danas fudbaleri dobijaju jako velike sume novca. Da li novac uništava fudbal?
- Fudbal je danas postao jedan unosan biznis i mnogo se novaca vrti oko njega i u njemu. Sigurno je da je fudbal izgubio na ljepoti i da nije to sve tako fino i lijepo kao u doba Pelea i Maradone. Međutim, i dalje ima puno klubova koji igraju isto tako lijep fudbal i na njihovim se utakmicama može vidjeti pregršt lijepih i atraktivnih poteza od kojih ti zastane dah. Ne bih volio da sam igrao fudbal u to vrijeme kad su igrali Pele i Maradone, jer je tadašnji fudbal bio malo dosadan i spor.
Zašto se uvijek vežu manekenke sa fudbalerima? Vjerujete li u takve stereotipe?
- Svaki normalan dečko želi pokraj sebe imati lijepu curu, svaka lijepa i normalna cura želi pokraj sebe imati zdravog, lijepo situiranog i barem malo poznatog dečka i mislim da je to dovoljan razlog i objašnjenje zbog čega se povezuju manekenke i fudbaleri, mada, mislim da i drugi sportaši ne zaostaju za nama. Osim toga često se krećemo po istim mjestima za izlaske, pa je i to jedan od razloga što smo često povezuju.
Hrvatice, Bosanke, Ruskinje ili Francuskinje?
- Ruskinje...
Šta žena ne bi trebala nikad uraditi?
- Prevariti muškarca.
U zadnje vrijeme se špekulira o Vašoj vezi sa Lajlom Torlak. Koliko ima istine u tome?
- To je jedna velika glupost i laž koja je napravila puno problema nekim osobama koje su meni jako drage. Ovim putem im se želim izvinuti od srca, a gospodi iz pojedinih novina poručiti da su ispali jako smiješni i jadni!
Imate djevoku, ali ne želite pričati o tome. Koliko Vam je teško držati privatni život samo za sebe? Sudeći prema nekim tekstovima koje smo čitali o Vama, očigledno ne možete imati prijateljicu?
- Teško mi je čuvati svoj privatni život daleko od javnosti. Svakodnevno mi razni ljudi prekopavaju po osobnom životu, ali zasad nekako uspijevam. Iako smatram da žena i muškarac mogu biti prijatelji, u mom slučaju je to dosta teško.
Imate li problema sa obožavateljicama? Koliko često morate mijenjati broj telefona? Ima li noćnih poziva?
- Nemam problema sa obožavateljicama, jer to sve prihvatam kao sastavni dio svog posla. Telefonski broj nikad nisam promijenio zbog njih, uvijek to radim zbog novinara i ljudi koji ne mogu shvatiti da mi je ponekad potreban mir i odmor, te zbog onih koji nemaju granica u životu.
Koliko Vas nerviraju novinari zbog tog uznemiravanja? Jeste li imali negativnih iskustava s njima?
- Sa novinarima imam jedan korektan i profesionalan odnos i nikad mi nisu stvarali probleme, međutim, smeta mi što pojedini novinari uvijek traže ružne i neprijatne stvari u životima ljudi i na taj način pokušavaju podići čitanost svojih novina. Mislim da i pisanjem o lijepim stranama i stvarima iz života mogu postići isti efekt i na taj način graditi svoje ime i povećavati čitanost.
S obzirom na to da često putujete sa reprezentacijom i timom, koliko imate vremena da posjetite gradove i u čemu uživate u slobodnom vremenu na putovanjima? Volite li otkrivati nova mjesta, nove kulture...?
- S obzirom da imam vrlo malo slobodnog vremena, uglavnom ga provodim kući sa porodice i prijateljima. Pokušavam što manje putovati u to vrijeme, jer ionako previše vremena provedem putujući sa ekipom i reprezentacijom.
Rođeni ste u Hrvatskoj (Dubrovnik), igrali ste u Turskoj, Rusiji, sad ste u Francuskoj. Različite kulture, različiti stilovi...
- Od malih nogu sam navikao mjenjati države i privikavati se novim sredinama, jezicima i mentalitetima. Normalno da je svaki novi početak težak, ali kad imaš nekog, a ja sam bio te sreće, ko će ti pomoći i uputiti te na početku, onda je mnogo lakše i jednostavnije se prilagoditi.
Život u Francuskoj Vam godi zato što...
-Zato, jer me Montpellier podsjeća na moj Dubrovnik i što sam opet blizu mora!
Mjesto kojem se najradije vraćate i zašto?
- Dubrovnik, zbog moje porodice i ljubavi prema rodnom gradu.
Bliži Vam se trideseta. Kakav je osjećaj?
- Kao da imam dvadeset. Zaista se super osjećam!
Koliko teško Vam padaju neka odricanja zbog fudbala?
- To mi zaista više ne smeta. Od malih nogu sam se navikao na odricanja zbog nečega što stvarno volim i zbog koje sam u stanju napraviti mnogo toga. Nekad su mi ta odricanja stvarno teško padala i teško sam se mirio sa njima, ali sa vremenom sam shvatio da je to jedini način da uspijem i postigao sam to što sam trenutno.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Pretežno odmarajući se i pripremajući za sljedeću utakmicu. Veoma često znam sa mlađim bratom otići na neko mirno mjesto i uživati u ispijanju kafe i raspravi o fudbalu.
Imate li poroke? Koje?
- Internet. Znam provesti i po 5-6 sati za kompjuterom bez predaha. Međutim, to mi je počelo smetati, ali nikako se ne mogu odmaknuti od monitora.
Jeste li ovisnik o Facebook-u?
- Nisam ovisnik. FB mi uglavnom koristi zbog lakše komunikacije sa rodbinom i prijateljima.
Igrate li kladionicu?
- Jako rijetko. Samo kad dođem kući na odmor, pa onda sa prijateljima uplatimo simboličan iznos, tek toliko da bi pratili rezultate i bili u toku zbivanja.
Šta mislite o ženskom fudbalu?
- Ženski fudbal!? Zašto ne, neki će pomisliti kako je to pregrub sport za žene, ali mislim da nije tako.
Najdraži pogodak?
- Protiv Zenita u ruskom prvenstvu. Pokvario sam rođendan ruskom predsjedniku Putinu, što mi je i sam rekao.
Koji biste savjet dali mladim igračima?
- Prvo da idu korak po korak, da rastu iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu uz ljubav prema fudbalu. Da poštuju starije i slušaju savjete svojih trenera i roditelja. Da vjeruju u sebe i svoje mogućnosti.
Šta su Vaše strasti?
- Motori i more
Ko je Emir Spahić privatno?
- Emir je jedna veoma zatvorena osoba puna razumijevanja i osjećaja, ali kad treba jako agresivna i nezgodna.
 
 
Porodica je na prvom mjestu
Za Emira Spahića porodica je na prvom mjestu. Njegova majka je porijeklom Hercegovka, a otac Crnogorac. Na pitanje koje karakterne crte je naslijedio od majke, a koje od oca, Emir kaže:
- Od majke sam sigurno naslijedio jezik, naime mama je veoma realna, iskrena i direktna osoba koja nikad nema dlake na jeziku i to je ono sto sam sigurno naslijedio od nje. Od oca sam sigurno naslijedio temperament i nešto što mi je u životu omogućilo da napredujem i dokazujem da je nekad i nemoguće moguće, to je radnički i pomalo ratnički mentalitet. Još sam mnogo toga naslijedio od mojih roditelja, ali ovo su neke osobine na kojima sam im veoma zahvalan.