- Potrošačka korpa po standardima EU sadrži 42 artikla, međutim, 50 posto građana BiH ne može priuštiti artikle neophodne za četveročlanu porodicu. Prosječna četveročlana porodica u BiH troši samo 22 artikla iz ove potrošačke korpe, što znači da kupovnom moći ne može zadovoljiti standarde za normalan život koji su propisani u EU, kaže Mesud Lakota, sekretar u Udruženju potrošača BiH.      

Prekomjeran uvoz

Cijene većine prehrambenih proizvoda, u kontinuiranim povećanjima, znatno su nadmašile cijene odgovarajućih proizvoda u EU i drugim razvijenim zemljama, smatra Igor Gavran, projekt menadžer u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

- Neuređenost tržišta i nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora u punom kapacitetu negativno se održava i na nivo cijena. Tu je i prekomjeran uvoz prehrambenih proizvoda, kako onih čija domaća proizvodnja ne može zadovoljiti potrebe našeg tržišta, tako u velikoj mjeri i onih kojima možemo snabdijevati, pored domaćeg i druga tržišta, ali to ne činimo zbog neravnopravnog položaja naše privrede. Ugroženi domaći proizvođači ne mogu ponuditi atraktivne cijene iz objektivnih razloga, pa se i uvozni proizvodi nude po cijenama višim od onih u matičnim zemljama, pojašnjava Gavran.

Monopolski položaj

Jedan od razloga visokih cijena namirnica, smatraju stručnjaci, je i monopolski  položaj pojedinih strateških javnih kompanija, čije cijene za korištenje osnovnih infrastrukturnih potreba opterećuju ulazne troškove svih segmenata u lancu proizvodnje, prodaje i distribucije. Ovo se odnosi na električnu energiju, naftne derivate i druge energente, kao telekomunikacijske usluge. Ipak, i pored krajnje loše situacije, država ne čini gotovo ništa.
- Institucije vlasti su pasivne i ne koriste čak ni raspoložive resurse za djelovanje na formiranje ili ograničavanje cijena. Za osnovne prehrambene proizvode to je i zakonski eksplicitno omogućeno, a i za sve ostale se može postići djelovanjem inspekcijskim, kontrolnim, fiskalnim i drugim mjerama, kaže Gavran.

Robne rezerve

- Nepostojanje odgovarajućeg sistema strateških robnih rezervi onemogućava nadležne institucije da intervencijom spriječe ili bar ublaže poremećaje na tržištu i aktivno utječu na formiranje cijena u slučajevima njihovog neopravdanog povećavanja. Postojeće brojne direkcije robnih rezervi na entitetskom i kantonalnom nivou apsolutno ne ispunjavaju ni svoje propisane zadaće, a kamoli da sistemski i jedinstveno djeluju na cijelom području države, pojasnio je Gavran.