I danas je metalni i elektro sektor u vrhu, mada s daleko skromnijim bilansom nego prije 25 godina. Ponajviše zbog toga što je razjedinjen i prepušten sebi. Država ih ničim ne stimulira. Naprotiv, još ih opterećuje carinama na uvozne repromaterijale, čak i kad se radi o direktnim izvozno - uvoznim ugovorima.

Metalcima i proizvođačima elektro uređaja i opreme moralo bi se omogućiti da pod jednakim uvjetima krenu zajedno u izvoz. Tim prije što BiH, kao malo koja zemlja, ima resurse, aluminij i čelik, i stručnu snagu koja će ih oblikovati u gotov proizvod.  

Krajnje je vrijeme da to shvate i u institucijama sistema. Ne mogu se parčati industrijski resursi i svoditi na entitete, pa i na niže nivoe vlasti. Elektro i mataloprerađivači su odlučni da se izbore za svoj položaj u društvu, ne samo zbog sebe već zbog cijele prerađivačke industrije, koja može postati točak zamajac razvoja BiH. Ko to ne shvata nije mu mjesto ni u političkom životu zemlje.