ZEPS je ove godine „mršaviji“. Na njemu je svega oko 500 učesnika, za stotinu manje nego lani, a za čak dvije stotine manje nego što ih je bilo 2007. Poredeći ga s ranijim  godinama, kad se u Zenici okupljalo i po hiljadu izlagača, doima se baš kao sarajevski sajam „Gradnja i obnova“, koji je sa 700 ranije, ove godine spao na stotinjak štandova. 

Da li je tome kriva ekonomska kriza u cijelom svijetu, kako kažu organizatori, ili je u pitanju nešti drugo?

U vrijeme kad je Poslovni sistem RMK (Rudarsko – metalurški kombinat Zenica) pokretao sajam, ZEPS je bio svijetla tačka u ratom zahvaćenoj BiH. Te 1994.godine Zeničani su htjeli da kroz sajam pokažu da im ja najveća želja, kad se rat završi, da sa svim ostalim zajedno, grade za sve potaman slobodnu i prosperitetnu zemlju.

Želja je bila logična. Računalo se na brojne bh.resurse, oživljavanje složenih sistema koji su i za bivšu Jugoslaviju bili respektabilni. Uostalom, takav je bio i RMK, sistem sa 53.000 zaposlenih u metalurgiji i metalnoj industriji.

Organizatori ZEPS-a imaju pravo da se nadaju da će ponovo povezati pokidane niti. Zato nam treba generalni bh.sajam. I to baš u Zenici kao perspektivno najjačem industrijskom i radničkom gradu.